Terra Desolata - Pusta Zemlja

Image Hosted by ImageShack.us

Komentari On/Off

Opis bloga
Kada odvojim Nešto od Cjeline i onda to svedem na pisanu formu, na niz riječi i interpunkcijskih znakova, tada to Nešto postaje bezopasno za moje mentalno zdravlje.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



"Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
Oba su možda prisutna u vremenu budućem,
A vrijeme buduće sadržano u vremenu prošlom.
Ako je čitavo vrijeme vječno prisutno
Čitavom vremenu nema iskupljenja..."

T.S.Eliot


Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us




"Conspirator:Do you still feel suicidal?
Alex: Well, put it this way, I feel very low in myself. I
can't see much in the future, and I feel that any second
something terrible is going to happen to me."
[slumps into spaghetti]
Image Hosted by ImageShack.us


alternativa blog naslovnici

"Cannibal's Hymn"

You have a heart and I have a key
Lie back and let me unlock you
Those heathens you hang with down by the sea
All they want to do is defrock you
I know a river, where we can dream
It will swell up, burst it's banks,
babe, and rock you
But if you're gonna dine with them cannibals
Sooner or later, darling, you're gonna get eaten
But I'm glad you've come around
here with your animals
And your heart that is bruised but unbeaten
And beating like a drum

I will sit like a bird on a fence
Sing you songs with a happy ending
Swoop down and tell you that it don't make sense
To attack the very thing you're defending
Didn't I just buy that dress for you?
That pink paper pinafore that you keep mending
Well, if you're gonna dine with the cannibals
Sooner or later, darling, you're gonna get eaten
But I'm glad you've come around
here with your animals
And your heart that is banging and beating
And banging like a gong

I can see that they've hurt you, dear
Here is some moonlight to cloak us
And I will never desert you here
Unpetaled among the crocus
Allow me, my love, to allay your fear
As I swim, in and out of focus
But if you're gonna dine with the cannibals
Sooner or later, darling, you're gonna get eaten
But I'm glad you've come around
here with your animals
And your heart that is bruised but bleating
And bleeding like a lamb
Banging like a gong
Beating like a drum



< lipanj, 2008 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Kolovoz 2009 (1)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (7)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (8)
Ožujak 2007 (5)
Veljača 2007 (6)
Siječanj 2007 (7)
Prosinac 2006 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Čitam:

Rutvica
Dakini Lala
anspik
Rubia Despues
Nika Oksimoron
Tesari
Pupin dnevnik
DerzaFanistori
Boli Mozak
Milou
Svijet u Boci
Zdenkov kulturni kombi
Aparatczyk
Ribafish
Kaco Mortale
Xavier Osloboditelj
top sicret
Master of Wishes
Maxturbator
Maslina
Moj emajl
[email protected]

Image Hosted by ImageShack.us



Najviše čitam Njega:
Image Hosted by ImageShack.us

ARHIVA


POST ZA NASLOVNICU


POEZIJA
:
1. il cimitero
2. Dok u sobi svira Beethovenova sonata o mjesečini...
3. jedna putna
4. osvětimski intermezzo
5. intermezzo za voljenog čovjeka
6. intermezzo
7. kulinarski intermezzo
8. potpuno osoban post posvećen Njemu
9. san o trešnji
10. besmislen post- dvije pjesme
11. zima
12. religiozna
13. ljudi
14. el prado
15. večera u finom društvu
16. što bi trebalo učiniti
17. rupa u sjećanju


PUTOPISI:
Južna Afrika:
Nkosi sikelel' iAfrika 1
Nkosi sikelel' iAfrika 2
Nkosi sikelel' iAfrika 3

Poljska:
intermezzo besposličara
malo o poljacima
Ostalo slijedi...

PRIČE SA ŽENSKIM IMENIMA:
Ingrid
Marta K.

DNEVNIK NEUROTIČARA:
još samo jedan dan/još samo jedna večer
dio treći

CRTICE IZ STUDENTSKOG ŽIVOTA:
1 ( kastracija )
2 ( psihijatar )
3 ( the beginning )/4 ( u birtiji)

DRUGE PRIČE IZ PUSTE ZEMLJE:
1. što pravi ratnici rade subotom ujutro
2. future shop
3. škola umiranja
4. sindrom pre-misaonog čovjeka (SPmČ)

NEKA OSOBNA ISKUSTVA:
1. u životu ništa stalno nije
2. šuplji ljudi
3. povratak u rodni kraj
4. Audiovizualna reminiscencija kroz pet točaka
5. trijumf umjetnosti
6. prvi posao
7. vječna dilema
8. posljednjih mjesec i pol dana

ALKO-PROZA:
1. ptičica
2. Ona, pivopija

08.06.2008., nedjelja

Najbolje se putuje kad putuješ sam (oda samoći)

U 4.57 iznimno ljubazan kondukter primio je moj dvadesetak kilograma težak kovčeg i poveo me kroz vagone prema stražnjem dijelu vlaka, svako malo okrećući se prema meni sa smiješkom od uha do uha. Ušli smo u oblak dima iz kojeg su iznjedrile čudne spodobe, zgužvani pijanci nekoordiniranih kretnji tijela. Moglo bi se reći da su bauljali po tom istom vagonu u koji je iznimno ljubazan kondukter mene smjestio, pronašavši odjeljak u kojem mogu biti sama sa svojim prevelikim kovčegom. Zahvalila sam mu i zavalila se u mekanu sjedalicu pokraj prozora. Vani je bilo mračno, tu i tamo bi se vidjela pokoja ulična svjetiljka. Iz vagona je dopirao žamor pijanih spodoba.
„Sada bi bilo divno da mi u ovdje upadne jedan od ovih mutnih pijanaca raspoložen za zlostavljanje. Što bi ga spriječilo u naumu, osim moje predimenzionirane prtljage?“ – pomislila sam. U jednom trenutku mi sine da u kovčegu imam odvijač koji sam uzela za slučaj da mi se na jeftinoj prtljazi rasture kotačići. Izvadila sam odvijač i stavila ga u rukav majice, zlu ne trebalo. Na glavu sam stavila zimsku kapu i gledajući se u ogledalo pokušala namjestiti opaki izraz lica, zbog čega sam prasnula u smijeh.
„Da, baš će se neka pijana spodoba koja svoje lice svakodnevno promatra u ogledalu usrati od straha kada vidi mene namrštenu!“
Mudro sam zaključila da, kako Bog čuva djecu, budale i pijance, morati će i mene malo pričuvati jer zapravo spadam u sve tri navedene kategorije.
Dakle, realno gledajući, razloga za brigu zapravo i nije bilo. Uskoro ću stići u Katowice, odakle lovim vlak za Beč, gdje ću se nakon manje od desetak sati putovanja naći na dugo priželjkivanom pšeničnom pivu sa najdražom mi Sanjom.

Doista, ima nešto u onoj tvrdnji da se najbolje putuje kad putuješ sam.

Često se uljuljkana u sigurnosti svog doma, okružena ljudima koji me vole i o kojima sam emotivno ovisna, mogu dopustiti razno razne mušice, umišljene probleme, strahove i tomu slično jer znam da će se moji voljeni svojski potruditi da mi pomognu, da me utješe, da me paze i maze... Bit će da je to nekakva moja periodična igra traženja pažnje koju mi je teško svjesno kontrolirati.
No, onoga trena kada sam sama sjela u vlak i krenula put Poljske svi moji tobožnji strahovi su nestali. Znajući da sada ovisim isključivo o sebi samoj, nakon dugo vremena sam osjetila stabilnost. Kasnije je ta stabilnost prerasla u unutrašnji mir na kakvom bi mi svatko mogao zavidjeti.
Putujući vlakom, šećući kišom okupanim ulicama Wroclawa, mimoilazeći se sa grupicama mladih ljudi, sjedeći za šankom i ispijajući pivo u nekakvom pubu pokraj Ryneka ja sam njegovala taj mir. Možda me umirivala činjenica da, kada sam prepuštena samo sebi, sasvim u redu funkcioniram. Možda je udaljavanje od ljudi o kojima sam emotivno ovisna zapravo značilo oslobađanje od mene same, odnosno od mog bolesno potrebitog ega.
Dakle, Nietzsche je, barem u mom slučaju, imao pravo kada je napisao da su čovjekovi bližnji njegovi najgori neprijatelji jer ga čine slabim. Problem je u meni a ne u njima, jer sam si ja dopustila da se uljuljkam kao nekakvo emotivno prase.
Očito je da sam se morala nakratko maknuti iz rutine kako bih stekla uvid o vlastitim slabostima i ovisnostima koje mi otežavaju postizanje zadovoljstva i mira.

Ono što mi u trenutku dok pišem ovaj tekst najviše nedostaje jest upravo taj unutrašnji mir, pa ga pokušavam dozvati i čini se da mi pomalo i uspijeva. To je moja najdraža uspomena sa putovanja, a ne može se uhvatiti niti jednim fotoaparatom, tek ju se donekle može skrojiti riječima.


Wroclawska jutra

Gole krošnje
Crninom svojih grana
Paraju
Nebo.
-U nj se usmjerilo
Ponešto
Crvenkastih zvonika.
-U kristalnoj spokojnosti
Stare Odre
Ogledaju se
I nečujno uzdišu
Svojom ljepotom.


- 14:25 - Komentari (10) - Isprintaj - #